Osvrt na članak
„Spol i dob kao odradnice samoreguliranog učenja za cjeloživotno obrazovanje“,
autora dr. sc. Darka Lončarića
Ključne riječi: razvoj, samoregulacija, cjeloživotno
obrazovanje, učenje
Relativno malo ljudi upoznato je s pojmom i
značenjem samoreguliranog učenja. Školski program pretrpan je različitim
sadržajima koji učenici moraju naučiti što ne ostavlja dovoljno prostora
učiteljima i profesorima da potiču učenike na samoregulaciju učenja.
Samoregulacija učenja različita je s obzirom na dob i sposobnosti učenika, a k
tome postoje i različite predrasude o učenju s obzirom na spol, pa često možemo
čuti kako „djevojčice više uče i ulažu veći trud u usvajanje sadržaja“ dok su
„dječaci razigrani i nisu jako zainteresirani za učenje“. Tome u prilog ide i
to što su djevojčice osnovnoškolske dobi češće pismeno pohvaljivane od dječaka.
Svakodnevno se
vode brojne rasprave o čimbenicima koji utječu na školski uspjeh ili neuspjeh
učenika. Iako je školski sustav moderniziran s obzirom na školstvo u prošlosti,
učenik još uvijek nije aktivni sudionik vlastitog procesa učenja stoga možemo
reći da učenik nije „subjekt“ već „objekt“ koji upravljaju različite reforme i
promjene u školskom sustavu. Istraživači su pretpostavili kako se školski
uspjeh može poboljšati grupiranjem djece u različite grupe, ovisno o njihovim
sposobnostima. Također, za školski uspjeh učenika važna je intelektualno bogata
okolina koja ih može potaknuti na usvajanje novih znanja i novih interesa.
SAMOREGULACIJA I SAMOREGULIRANO UČENJE
Kako bi se kod
učenika razvila želja za znanjem i učenjem, stavlja se naglasak na poštivanje
učenikovog izbora i osobnih interesa. No, škola i učitelji odgovorni su za
kreiranje slobodnog i opuštajućeg okruženja u kojem će učenici učiti te
stjecati nova znanja i iskustva. Osim o kvalitetnoj okolini za učenje, učenikov
uspjeh ovisi i o usklađenosti programa s učenikovim sposobnostima. Iz
navedenog, uočljivo je da nedostaje usmjerenost na samostalni rad učenika i
samoregulirano učenje.
Učenici koji se
samoreguliraju postaju aktivni sudionici vlastitog procesa učenja i poduzimaju
određene mjere za postizanje vlastitih ciljeva učenja. Samoregulirano učenje u
središte pozornosti stavlja učenika, mijenjajući tako obaveze i dužnosti
učitelja i školske uprave. Samoregulirano učenje ključno je za razvoj vještina
učenja i usvajanje kompetencija neophodnih za cjeloživotno neformalno učenje i
obrazovanje. U neobaveznom procesu cjeloživotnog učenja najaktivnije će
sudjelovati osobe željne znanja i sposobne za samostalno postavljanje ciljeva i
njihovo ostvarenje.
Postoje različite
metode za poticanje samoreguliranog učenja kod djece, a istraživači naglašavaju
metodu modeliranja i vođenja instrukcija kao najučestalije kojim okolina potiče
samoregulaciju, stavljajući u središte pažnje procese poput opažanja,
oponašanja i samokontrole. Navedene
metode zastupljene su u različitoj mjeri u različitim fazama razvoja. Mlađoj
djeci primjerenije su metode modeliranja i demonstracije, dok su starija djeca
sposobnija samostalno kreirati, birati i upotrebljavati nove strategije
samoregulacije.
ISTRAŽIVANJE UTJECAJA SPOLA I DOBI NA SAMOREGULIRANO UČENJE
Cilj ovog
istraživanja bio je utvrditi spolne i dobne razlike u komponentama
samoregulacije učenja. U istraživanju je sudjelovalo 220 učenica i 211 učenika
od petog do osmog razreda osnovne škole, što ukupno čini uzorak od 431 učenika.
Učenici su ispunjavali anketu s općim podacima i Skalu komponenti samoreguliranog učenja. Skala mjeri četiri
komponente samoreguliranog učenja: Kognitivna uvjerenja, Motivacijska
uvjerenja, Kognitivne strategije i Motivacijske strategije, te svaka od njih
sadrži skale i podskale. Učenici su bili podijeljeni u dvije skupine: 11-12
godina i 13-14 godina kako bi se utvrdio i utjecaj puberteta. Rezultati su
pokazali kako postoje značajne razlike s obzirom na spol i dob učenika.
Prema istraživaču,
samoregulirano učenje možemo razmotriti kroz tri obrasca: proaktivni, obrambeni
i depresivni obrazac samoregulacije, a ovo istraživanje možemo povezati s prva
dva. Autor također navodi da učenici mogu odustati od samoreguliranog učenja
zbog depresivnog obrasca kognitivnih i motivacijskih uvjerenja, procesa i
strategija poput odlaganja akcije i naučene bespomoćnosti.
Razvojni stupanj
djeteta može biti jedan od najvažnijih faktora u primjeni samoreguliranog
učenja. Mnogi autori ističu kako djeca predškolske dobi ne mogu samoregulirati
vlastiti proces učenja je se pretpostavlja da se ta sposobnost razvija tijekom
osnovne škole. Rezultati ovog istraživanja ipak pokazuju da se ta sposobnost
razvija tijekom nižih razreda osnovne škole.
U usporedbi s
mlađima, stariji učenici rjeđe koriste ciklus (meta)kognitivne kontrole i
strategije za poticanje učenja. Učenice imaju veći potencijal za proaktivnu
samoregulaciju od učenika jer imaju više rezultate na svim proaktivnim
strategijama, dok dječaci imaju vodeću ulogu u korištenju obrambrenih
strategija. Veći stupanj proaktivne samoregulacije kod djevojčica možemo
povezati s njihovim bržim emocionalnim i socijalnim sazrijevanjem. Mlađi
učenici imaju smanjenu mogućnost proaktivne samoregulacije zbog visokog rezultata
na skali obrambenih uvjerenja o kontroli.
Rezultati pokazuju
kako učenici u višim razredima osnovne škole imaju manji osjećaj školske
samoefikasnosti, najvjerojatnije zbog procjena da školski zahtjevi znatno
nadilaze njihove sposobnosti. Djevojčice imaju veći osjećaj samoefikasnosti što
im pruža podršku u proaktivnoj sammoregulaciji, dok dječaci imaju manji osjećaj
samoefikasnosti što ih dodatno usmjerava prema obrambenoj samoregulaciji. Na
kraju, treba napomenuti da veći osjećaj samoefikasnosti kod djevojčica može
dovesti do boljeg školskog uspjeha. Samoregulacija učenja zahtjeva ulaganje
vremena, pažnje, potiskivanje suprotstavljenih ciljeva i slično te zbog toga
ciljevi i učenikove ciljne orijentacije u tom procesu imaju ključnu ulogu.
No moramo biti
svjesni da nisu svi učenici orijentirani na ciljeve učenja, stjecanje vještina
i kompetencija, dobivanje pohvala i dobrih ocjena. Neki učenici odbacuju
akademska postignuća kao manje vrijedna ili čak suprotna vlastitim ciljevima.
Oni ne teže akademskom uspjehu jer imaju drugačiji vrijednosni sustav i ciljeve
pa iz tog razloga samoreguliraju aktivnosti kojima stvaraju pozitivnu sliku o
sebi i stiču status u određenoj grupi. Rezultati ukazuju na izostanak
proaktivnih ciljeva i dominaciju obrambenih ciljeva uz manji osjećaj
efikasnosti kod učenika starijih razreda osnovne škole. Učenici starije grupe
imaju niže rezultate na ciljnoj orijentaciji usvajanja znanja i vještina i više
rezultate na ciljnoj orijentaciji pokazivanja istih te na neakademskim
ciljevima. ZAKLJUČIMO…
Prema rezultatima
ovog istraživanja, djevojčice
uglavnom imaju proaktivan obrazac samoregulacije koji uključuje proaktivna
uvjerenja poput onih da se trudom dolazi do uspjeha, veći osjećaj školske
samoefikasnosti, koriste strategije učenja poput ponavljanja, uvježbavanja,
elaboracije i primjene kritičkog mišljenja te motivacijske i organizacijske
strategije poput postavljanja ciljeva i reguliranja truda.
S druge strane, dječaci su usmjereniji na
obrambeni obrazac samoregulacije učenja s naglašenim obrambeni uvjerenjima o
kontroli. Vode se uvjerenjima da vanjski čimbenici određuju uspjeh, orijentirani
su na pokazivanje znanja i vještina kroz natjecanje te izbjegavaju mogućnost
neuspjeha. Pri učenju usmjereni su na minimalne zahtjeve učitelja.
Mlađi učenici imaju veći potencijal za proaktivnu samoregulaciju
učenja, imaju veći osjećaj školske samoefikasnosti, orijentirani su na
proaktivne ciljeve usvajanja znanja i vještina, a kod učenja koriste proaktivne
strategije poput ponavljanja, uvježbavanja, postavljanja ciljeva i reguliranja
truda. Njihovu proaktivnost umanjuje površno procesiranje sadržaja i obrambena
uvjerenja o kontroli procesa učenja.
Starije učenike karakterizira obrambeni obrazac samoregulacije uvjetovan
niskim osjećajem samoefikasnosti, usvajanje obrambenih ciljeva poput
pokazivanja znanja i vještina i neakademskih ciljeva.
Uzevši u obzir
rezultate, možemo zaključiti kako posebnu pažnju treba posvetiti poticanju
samoregulacije kod dječaka i kod učenika viših razreda osnovne škole. Na taj
način povećali bi se interesi za školu i školske aktivnosti tijekom puberteta.
Učenike treba usmjeriti na samoreguirano učenje i upoznati ih sa svim
prednostima koje ono pruža. Učitelji trebaju potaknuti svoje učenike da uče za
sebe, a ne za ocjene jer znanje i vještine ne mogu se mjeriti ocjenama. Učenici
trebaju od najranije dobi biti upoznati s činjenicom da uče i usvajaju znanja
za sebe te da će im to znanje poslužiti u njihovom daljnjem razvoju i daljnjem
životu.
Izvorni članak:
Spol i dob kao odrednice samoreguliranog učenja za cjeloživotno obrazovanje - autor dr. sc. Darko Lončarić
Pitanja za
raspravu:
Na koji način
učitelji mogu potaknuti djecu da samoregulirano uče?
Smatrate li da
djevojčice postižu bolji školski uspjeh i ulažu veći trud u vlastito
obrazovanje od dječaka?
Smatrate li da
učenici svih dobnih skupina mogu samoregulirano učiti?
Učitelji mogu potaknuti djecu na samoregulirano učenje samo ako uzmu u obzir djetetovu zainteresiranost i osobne interese te im razviju želju za učenjem i postizanjem novih znanja, odnosno svojim postupcima ne ubiju postojeću želju. Također mislim da djevojčice u večini slučajeva postižu bolji školski uspjeh i ulažu veći trud u vlastito obrazovanje od dječaka, iako to naravno nije pravilo. Pripisala bih to načinu odgoja kakav je u našoj kulturi, u smislu da se djevojčice više potiče da budu savjesne, također smatram da se to može pripisati i kognitivnom i emocionalnom razvoju koji je brži kod djevojčica nego dječaka. Nadalje, za samoregulirano učenje, rekla bih da se više očituje kod djece starije dobi koja već znaju kako raspolagati s vremenom, postaviti si ciljeve i organizirati vrijeme.
OdgovoriIzbrišiUčitelji mogu potaknuti djecu na samoregulirano učenje na način da će ih zainteresirati za gradivo na razno razne načine, zatim potaknuti ih na isticanje vlastitih želja i ciljeva, što se škole tiče potaknuti ih na samostalno vođenje bilješki, samostalno učenje i tome slično. Smatram kako u dosta slučajeva djevojčice postižu bolji školski uspjeh, jer i sazrijevaju brže i kao da se više trude. Iako to ne znači da dječaci ne postižu isto, međutim oni pokazuju veći interes za pojedine predmete, primjerice matematika, fizika, tzk i slično, i u tome se ističu. Naravno, ne mora nužno značiti da upravo tako i jest. Smatram kako je od prvog razreda važno dijete poticati na samoregulirano učenje, jer će mu isto dobro donijeti i u budućnosti obrazovanja. Dijete svakako treba znati samo odrediti si ciljeve i zadatke kojima će postići što bolji uspjeh.
OdgovoriIzbrišiPohvaljujem oba članka, veoma zanimljive teme.:)
Učitelji moraju uzeti u obzir djetetove interese te ih poticati da napreduju u predmetima koji ih interesiraju. Učitelji također, iako ga možda i nemaju, moraju pokazati interes u to što učenik želi jer tkao motiviraju i potiču djecu na napredak.
OdgovoriIzbrišimislim da spol nema nikakve veze u postizanju željenih rezultata u školu jer je svako dijete drugačije i trebamo ih poticati da rade ono što ih zanima.
Smatram da učenici svih dobi mogu samoregulirano učiti, ali uz dosta vježbe ako su stariji jer smatram da se SU stječe postepeno, stoga ih moramo podučavati SU od najranije dobi.
Veliki broj roditelja još uvijek nameće djeci u osnovnoj školi izbor za njihovo obrazovanje. Pretežno se tu radi o zanimanjima kao liječnik, pravnik, inženjer, profesor - dakle visokoobrazovanim zanimanjima. Iako ne namjerno, roditelji najprije verbalno, a onda i materijalno pokušavaju djetetu nametnuti neko zanimanje, koje oni nisu uspjeli realizirati, ili je to njihova želja koju žele ostvariti.
OdgovoriIzbrišiProblem nastaje kada dijete ne prihvaća roditeljski izbor,
odnosno kad se djete ne pita "što bi želio biti ili raditi kad budeš velik/a ?". Događa se nažalost, da dijete ipak prođe ispite za određeno zanimanje, ali nema volje za taj i ili slični posao, nego sasvim neki drugi.
Naročito je to bilo izraženo u patrijahalnim obiteljima gdje je sinu bilo suđeno da bude inženjer, doktor ili sudac.
Na sreću, ta je praksa iz dana u dan sve manja, i uglavnom zahvaljujući edukativnim institucijama, djeca mogu pokazati što im leži, što vole.
Na nastavnicima, profesorima i roditeljima, je da taj izbor što prije uoće i omoguće djeci dugoročno zadovoljnu budućnost - da rade ono što vole. Ovo je jako važno, jer naknadne promjene nakon završene škole, vrlo su skupe i vremenski zahtjevne, katkad i nemoguće...
Učitelji mogu potaknuti djecu da samoregulirano uče tako da im daju sadržaj za učenje koji je djeci zanimljiv i poticajan. Učitelji također trebaju biti podrška djeci u njihovim interesima i željama jer će se tako dijete osjećati sigurno u obrazovnom okruženju. Ne smatram da djevojčice ulažu više truda u obrazovanje od dječaka jer svatko radi i uči ono što želi i što ga motivira.
OdgovoriIzbrišiSamoregulirano učenje jest najbolji način usvajanja znanja ali smatram kako se može bolje primjeniti kod djece starije dobi, jer oni znaju više i bolje raspoređivati svoje vrijeme i potrebe.
Dok su mladi, muški puno više uče da bi bili bolji od ženskih. Ali ženske su pametnije zato jer one u malo vrimena se nauče puno više. Kasnije, kada dojdu stariji, to se obrne i muški dojdu pametniji. Samo im treba vrimena
OdgovoriIzbrišiTo onda znači da ženske "pobedaste" kad djdu starije?
IzbrišiDa, djevojčice uglavnom ulažu veći trud i postižu bolje rezultate od dječaka u školi. Naravno, to nije pravilo i postoji veliki broj primjera koji dokazuju suprotno. Djevojčice možda samo imaju više strpljenja i mnogo se lakše usredsređuju na jednu stvar dok su dječaci vrlo živahni, aktivni i teže im je da održe pažnju i koncentraciju. Također mislim da se sa godinama to mjenja i da kasnije (npr. na fakultetu) nema razlike između djevojaka i mladića.
OdgovoriIzbrišiUčitelji prvo moraju djeci pokazati kako se samoregulirano uči, koje tehnike trebaju koristiti i kako ih koristiti te im naglasiti važnost intrinzične motivacije.
OdgovoriIzbrišiČesto čujemo: ''Ma on je dečkić, logično da ima lošije ocjene''. Ja se baš ne slažem s tim, jer znam nekolicinu njih koji imaju i imali su bolje ocjene od mene. A također znam i cure koje su jako loše.
Nisam baš sigurna da sve dobne skupine mogu samoregulirano učiti, jer da se samoregulirano uči važno je poznavati određene tehnike učenja i biti svjestan svih koncepata učenja.
Slažem se s Katarinom, često ljudi koriste on je dečko on je cura, dok po meni to nema veze, svi smo različiti i ne može se povući neki opće važeći zaključak.
IzbrišiA što se tiče samoreguliranog učenja mislim da je upravo zato bitan učitelj koji bi trebao djecu "naučiti" učenju . Bitno je da je učitelj upoznat sa svim tehnikama i metodama učenja te da te iste može prenijeti na dijete sukladno njegovim potrebama.
Puno je načina na koje se može potaknuti samoregulirano učenje, a koje naš obrazovni sustav često ograničava. Djecu treba pustiti da uče ono što žele, koliko žele i kada žele, a učitelji i roditelji bi trebali biti samo oni koji pomažu djeci da dođu do znanja. Nisam baš sigurna koliko spol utječe na trud i uspjeh u školi, mislim da na to više utječe etiketa koju društvo pridaje spolovima u kojima nisi pravo muško ako ne ometaš nastavu i moraš biti poslušna i marljiva djevojčica. Mislim da je apsolutno točno da sve dobne grupe mogu samoregulirano učiti.
OdgovoriIzbrišiUčitelji mogu potaknuti samoregulirano učenje na način da gradivo prilagode učeničkim interesima. Tada će djeca učiti s veseljem, biti će im zanimljivo i htjeti će naučiti više nego što im je pruženo u školi. Nažalos to danas vrlo rijetki učitelji rade. Gradivo se ne može uvijek prilagoditi učeničkim interesima, ali bi se bar trebalo na neki način približiti djetetu.
OdgovoriIzbrišiMislim da o tome kakav će uspjeh dijete postići i koliko će truda ulagati ovisi samo o odgoju i dječjim interesima.
Mislim da mala djeca koja su tek došla u prvi razred ne mogu samoregulirano učiti zato što ih se treba naučiti kako učiti, a tek onda poučiti samoreguliranom učenju. Smatram da je to proces za koji treba puno vremena i truda, ali samtram da je malu djecu nižih razreda moguće poučiti samoreguliranom učenju.
Većinom je to tako da curice imaju bolje ocjene od dječaka, ali smatram da do toga dolazi isključivo zbog kućnog odgoja. Od djevojčica se očekuje da budu smirene, kulturne, marljive i pametne, dok neki roditelji dječake šalju na razne sportove, a škola im je usputna.
OdgovoriIzbrišiPostoje naravno i dječaci koji postižu iznimne rezultate, ali njih je manje od djevojčica.
Kolegica ima pravo što se tiče kućnog odgoja ali smatram da su omjeri podjednaki. U nekoj školi su bolje djevojčice u drugoj dječaci, a u jednoj županiji djevojčice, a u drugoj dječaci. Sve se to na kraju izjednači.
IzbrišiSmatram da ih na samoregulirano učenje mogu potaknuti na način da im na najbolji mogući način predstave određeno gradivo te ih time potaknu na to da sami istraže neke pojave. Ja iskreno mislim da spol nema prevelike veze za uspjehom, jer sve ovisi o tome kakav je učenik i koliko je on/a zainteresiran/a za gradivo
OdgovoriIzbrišiIz mog osobnog iskustva, djevojke imaju bolji školski uspjeh i mogu reći da imaju razvijenije samoregulirano učenje, dok su dječaci, barem iz mog iskustva, uvijek nekako išli linijom manjeg otpora. No, ovo ne vrijedi za sve djevojčice i dječake.
OdgovoriIzbrišiSmatram da djeca starijeg uzrasta lakše samoregulirano uče jer su upoznata sa procesom učenja, kako ga provoditi, organizirati, ali smatram da se djeca nižeg uzrasta mogu naučiti samoreguliranom učenju i da ona mogu biti također uspješna u tome.
Smatram da se djevojčice u našoj kulturi jednostavno potiče da više rade i da uče, da budu odgovorne i svjesne posljedica koje im neodgovornost može donijeti.
OdgovoriIzbrišiŠto se tiče samoreguliranog učenja, učitelji bi trebali potaknuti djecu da sami istražuju, a ne da im se činjenice daju na pladnju. Djeca su prirodno zainteresirana i to tu bi zainteresiranost trebalo iskoristiti u nastavi.
Smatram da samoregulirano učenje primjereno za učenike viših razreda osnovne škole te za učenike srednje škole. Samoreegulirano učenje najefikasniji je način učenja jer na taj način djeca uče onako kako njima najbolje odgovara. Djeca koja samoregulirano uče stiču bolji školski uspjeh i bolje znanje koje traje cijeli život. Djecu treba pustiti da sami istražuju, da biraju sadržaje koji ih najviše zanimaju i samostalno proučavaju to gradivo. Dječaci i djevojčice mogu u jednakoj mjeri samoregulirano učiti, mada je ono češće izraženo kod djevojčica. Djevojčice, posebice u osnovnoj školi, ulažu veći trud u usvajanje sadržaja, dok su u toj dobi dječaci pretežito razigrani i nisu jako zainteresirani za školu već za igru.
OdgovoriIzbrišiSamoregulirano ucenje je vazno vec od rane dobi, jer se na taj nacin poticu djecji interesi, kreativnost i prednosti djetetovog znanja.
OdgovoriIzbrišiJa mislim da u skoli nije vazan spol. Ima odlicnih djevojcica kao i djecaka. Rezultati ovise najvise o roditeljima, koliko koji roditelj posvecuje vremena i paznje svom djetetu.
Najvaznije je da mala djeca najprije nauce kako se uci, da steknu naviku ucenja. Kada postanu malo stariji (oko 11-12 god.) onda vec znaju koliko se trebaju posvetiti zadanom predmetu.
Učitelji mogu potaknuti djecu da samoregulirano uče tako što će im sadržaj učiniti zanimljivim, te ih zainteresirati za temu o kojoj se govori, no smatram da se samuregulirano učenje može početi poticati tek od 5 razreda osnovne škole.
OdgovoriIzbrišiOba spola mogu postići jednak uspjeh i uložiti isti trud, sve to ovisi o roditeljima, koliko ih "forsiraju" na učenje i slićno, no smatram da su dječaci hiperaktivniji od djevojčica, te samim time one bolje prolaze što se tiče prvih par godina školovanja.
Smatram da se samuregulativno može POČETI učiti tek od 5 razreda osnovne škole, prva četri razreda bi trebala biti neka priprema za to, ali u tim razredima su djeca više zainteresirana za igru i van nastavne aktivnosti, nego školu.
Slažem se s ostatkom ekipe, sadržaj koji nije zanimljiv trebalo bi učiniti taj predstaviti ga interesantnijim. Možda igrom ili nekim istraživanjima koje mogu učenici samo provesti. Također mislim da je samoregulirano učenje više za školarce starijih razreda jer ih na početku treba naučiti kako učiti.
OdgovoriIzbrišiNekako iz iskustava mislim da djevojčice ulažu više truda od dječaka.
Od početka treba s djetetom učiti, ali učiti tako da im pokazuju kako mogu i sami naučiti nešto, i poticati ih da sami razmišljaju i da sami rješavaju probleme. Također, treba djeci pokazati razne načine učenja, da dijete samo za sebe može odrediti njemu najbolji stil učenja.
OdgovoriIzbrišiMislim da nema razlike između djevojčica i dječaka što se tiče školskog uspjeha. Svi su više-manje motivirani na isti način.
Smatram da u početku treba pomagati djetetu oko učenja, ali polako se odmakivati od toga, pa će dijete na kraju znati samoregulirano učiti.
Mislim da djevojcice postizu bolje uspjehe u skoli jer prije sazrijevaju i postaju ozbiljnije dok su decki zaigraniji i kasnije shvacaju ozbiljnost skolovanja. Naravno, sve ovisi od pojedinca do pojedinca, mislim da u srednjoj skoli dolazi do izjednacavanja i vise se ne moze govoriti o curama kao boljim ucenicima.
OdgovoriIzbrišiSmatram da je samoregulirano ucenje jako korisno, te da treba vise educirati ucitelje i ucenike o tome.
OdgovoriIzbrišiSmatram da sve ovisi od osobe do osobe i da spol nema veze s učenjem i koliko truda tko ulaže. Samoregulirano učenje je veoma korisno i smatram da uz volju i trud svako može naučiti kako samoregulirano učiti.
OdgovoriIzbrišiSmatram da stvaranje neke nevidljive granice između spolova je negativna stvar i potiće negativne posljedice. Oba spola mogu podjednako dobro postići rezultate ovisi samo o motivaciji i postupku po kojemu uće ućenici. Stoga odma istićem kolko je korisno samoregulirano učenje kako bi se olakšao cijeli proces učenja.
OdgovoriIzbrišiSmatram da bi učitelji sami trebali dobiti bolju edukaciju o samoregulirajućim metodama učenja kako bi ih što uspješnije prenesli na svoje učenike. Možda da se uvedu sati posvećeni samo tom pitanju. Djevojčice uglavnom pokazuju bolji uspjeh, mislim da je to jer malo ranije sazrijevaju i dobivaju taj osjećaj odgovornosti. Kasnije, sve ovisi od učenika do učenika. Mislim da se stariji učenici bolje snalaze prilikom korištenja samoreguliranog učenja jer tada već znaju otprilike koliko mogu i koji su im načini najdraži za učenje.
OdgovoriIzbrišiSmatram da djevojčice u školi pokazuju puno veći trud i zainteresiranost. Naravno, postoje i iznimke. Kako su djevojčice zainteresiranije za hrvatski jezik i prirodu i društvo, tako su dječaci zainteresiraniji za matematiku i tjelesni. Smatram da djevojčije ranije sazrijevaju i imaju osjećaj odgovornosti. Mislim da su na početku školovanja djeca jos premala i neiskusna u učenju da bi se snašli u korištenju samoreguliranog učenja.
OdgovoriIzbrišiSlažem se da djevojčice pokazuju veći trud u školi, ali to može biti i razlog tome što se na djevojčice ponekad stavlja veći pritisak. Recimo kad kažu da neki muškarac nije završio srednju školu, to nas neće pretjerano šokirati, kada bi da kažu kako žena nije završila srednju školu, većina ljudi počela osuđivati. Isto vrijedi i za fakultet. Smatram da učenici svih dobi mogu samoregulirano učiti ako ih se na vrijeme upozna s tom temom. Svako dijete je pametno i svako dijete zanima nešto posebno za njega, pa ih na to treba navoiti od malih nogu.
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiSmatram da je samoregulirano učenje vrlo korisno i da je potrebno što više o tome govoriti i educirati djecu u školi. Što se tiče školskog uspjeha mislim da tu spol ne igra neku ulogu nego učenikova zainteresiranost, marljivost i upornost. Iako se često kaže kako su djevojčice savjesne i vrijedne za razliku od dječaka, mislim da to nije pravilo i da uspjeh ne treba pripisivat spolovima.
OdgovoriIzbrišiU školskom uspjehu nije bitan spol, jer svugdje se nalaze iznimke. Ne možemo tvrditi da su djevojčice bolje u školi nego dječaci niti obratno. Djecu treba naučiti učiti da bi ona mogla samoregulirano učiti a ne očekivati od njega da će samo sve moći i znati.
OdgovoriIzbriši