Osvrt
na članak „Pojava zanemarivanja i zlostavljanja kod djece s poremećajima u
ponašanju“, autorice Marije Koren Mrazović.
Ključne
riječi: djeca i mladež s poteškoćama u
ponašanju, zanemarivanje, zlostavljanje
Navedeni
članak odabrala sam jer smatram da je tema članka vrlo zanimljiva. Nadalje,
smatram da je ovom velikom problemu posvećeno premalo pažnje i da bi svi o ovoj
temi trebali znati nešto više. Iako se o navedenoj temi rijetko govori javno,
još je manje pažnje posvećeno rješavanju istog, što potvrđuju i statistički
podaci.
Za
razliku od zemalja zapadne Europe i SAD-a, problem zanemarivanja i
zlostavljanja djece s poremećajima u ponašanju, u našoj se zemlji počeo
istraživati i proučavati nekoliko godina unazad. Postoji velika razlika u
pridavanju pozornosti ovim pojavama kada se one događaju u obitelji,
udomiteljskoj obitelji, ustanovi i slično. Razlikujemo tjelesno, emocionalno i seksualno zlostavljanje. Što se tiče ovih pojava, u prvom planu promatranja
zasigurno je obitelj dok se malo pozornosti pridaje drugim mjestima u djetetovu okruženju (npr. predškolske
ustanove, škole, ulica).
Šezdesetih
godina prošlog stoljeća, kada su Kempe i suradnici opisali tzv. sindrom zlostavljanja
djeteta do danas, mnogo se toga naučilo o posljedicama zlostavljanja u
djetinjstvu na ponašanje u odrasloj dobi. Loša obiteljska atmosfera, prisutnost
verbalnog i fizičkog razračunavanja, otuđenost članova obitelji i nedosljedni
odgojni postupci štetno i pogubno djeluju na razvoj djeteta.
VRSTE ZLOSTAVLJANJA DJECE
Psihičko
zlostavljanje djeteta posebice štetno djeluje na ponašanje, psihički razvoj
djeteta i može biti jedan od čimbenika pojave i razvoja poremećaja u ponašanju
djece i mladeži.
Fizičko
zlostavljanje, to jest fizičko kažnjavanje demonstracijom sile dokazuje tko je
jači i moćniji u pokoravanju drugih. Ono negativno utječe na osjećaj sigurnosti
te koči druge sposobnosti i prirodne potencijale. Ajduković upozorava da
zlostavljanje djeteta ozbiljno ugrožava njegov razvoj u pet područja:
neurološki i intelektualni, školski uspjeh i životna očekivanja, socioemocialni,
socijalni odnosi i ponašanje te mentalno zdravlje u cjelini.
Spolno
zlostavljanje posebice je težak doživljaj koji ostavlja trajne posljedice na
njegov razvoj. To je za dijete neugodan doživljaj, zbunjujuća situacija
preplavljena osjećajem nemoći, straha, neugode, srama, bola i krivnje. U takvim
situacijama djeca se rijetko povjeravaju odraslima iz straha da im oni neće
vjerovati. U slučaju da se zlostavljanje razotkrije, najčešće mjere zaštite
djeteta su izdvajanje iz obitelji i povjeravanje udomiteljskoj obitelji ili
smještaj u dom, što je za dijete ponovni traumatski doživljaj koji može imati i
loš ishod.
Ajduković
navodi da stručnjaci ponekad ne evidentiraju slučajeve zlostavljanja ili zapuštanja
jer je teško odrediti granicu neprimjerenih odgojnih postupaka. Stoga pokušavaju
pomoći obitelji na neke druge načine, ali je ne evidentiraju kao rizičnu za
zlostavljanje. Ekipiranje sudova za mladež dodatno educiranim sudcima i
stručnim suradnicima i educiranje djelatnika u sustavu socijalne skrbi zasigurno
će dovesti do pomaka u otkrivanju i uspješnijem rješavanju ove problematike. ISTRAŽIVANJE
Ovim istraživanjem
želio se omogućiti uvid u učestalost pojave zanemarivanja i zlostavljanja kod
djece s poremećajima u ponašanju. Utvrđivalo se gdje se najčešće događa, kakva
je obiteljska atmosfera, odnosi roditelja prema potrebama djeteta te koje su obiteljsko
pravne i krivično pravne mjere zaštite poduzete. Iz toga razloga, za prikupljanje
podataka poslužio je upitnik posebno konstruiran za potrebe ovog istraživanja.
Uzorak čini 415 djece i mladeži s poremećajima u ponašanju oba spola, 312
dječaka i 103 djevojčice.
Istraživanje
je pokazalo da su djeca najčešće zlostavljana i zanemarivana u vlastitoj
obitelji, a mnogo njih i na više mjesta istovremeno. Iz dobivenih podataka vidljivo
je da su gotovo sva djeca odrastala u nepovoljnom obiteljskom okruženju, a
agresivno ponašanje roditelja i netolerancija su negativni modeli ponašanja te
su kasnije izražavani u osobnom ponašanju. Djeca s poremećajima u ponašanju
često su frustrirana i traumatizirana kroz neprimjereno zadovoljavanje osnovnih
životnih potreba tijekom odrastanja. Neki roditelji ne ispunjavaju u potpunosti
osnovne potrebe svoje djece, a neki ih potpuno zanemaruju. Različiti nepovoljni
čimbenici utječu na opterećenje djece i njihov razvoj. Najčešći čimbenici su
alkoholizam, neimaština, duševne bolesti i seksualne devijacije. Potrebno je
odlučnije i pravovremeno pružanje zaštite i oslonca djetetu kako bi ga se
zaštitilo od nepovoljnih životnih i razvojnih uvjeta. Također, kroz rezultate
istraživanja vidljivo je da su prava djece vrlo grubo kršena i to prije svega u
obitelji od najranije dobi djeteta i na više načina istovremeno.
Oštre
mjere prema roditeljima trebale bi se poduzeti puno ranije jer praksa potvrđuje
da se one najčešće poduzimaju tek kada dijete manifestira poremećaje u
ponašanju. Mjere obiteljsko pravne zaštite djece nažalost se provode suviše
kasno što rezultira izdvajanjem djeteta iz obitelji.
ZAKLUČIMO…
Podaci pokazuju
da postoje značajne veze između narušenih i ugrožavajućih odnosa u obitelji i
pojave zanemarivanja i zlostavljanja djece u obiteljskom okruženju. Nasilničko ponašanje
u obitelji najčešće je uzrokovano alkoholizmom jednog ili više članova
obitelji. Takvo ponašanje prenosi se genetskim putem što zasigurno predstavlja
značajne probleme u budućem životu ove mladeži. Kada se zaštitne mjere poduzmu
prekasno, zlostavljana i zanemarivana djeca u doba adolescencije izražavaju
netrpeljivost prema okolini i agresivno se ponašaju. Niz proživljenih
frustracija pokretači su agresije i „vapaj“ za poći odraslih. Kod psihičkih i
fizički zlostavljane djece pojavljuje se mucanje, bježanje od kući, agresivno i
nasilničko ponašanje, neuspješnost u školi što zahtjeva specifične tretmanske
programe uključujući i psihoterapiju. Posebice je problematično seksualno
zlostavljanje jer ono ostavlja najdublje i najteže posljedice na psihičko
stanje djeteta koje se očituje u kasnijoj dobi.
Uvelike
se nadam da sam ovim osvrtom potaknula sve čitatelje na razmišljanje o tome što
mi možemo učiniti da poboljšamo situaciju. Tamne brojke zlostavljane i
zanemarivanje djece svakog dana sve su veće. Izborni članak objavljen je 1999. godine,
a i sami možemo uvidjeti da se situaciji i efikasnost rješavanja ovog problema
u 18 godina nije daleko odmakla. Navedeni problemi sve su učestalija pojava. Sve
je više zanemarene djece i djece s poremećajima u ponašanju što je rezultat
zlostavljanja u djetinjstvu već od najranije dobi. Smatram da zajedničkim
snagama možemo pomoći zanemarenoj i zlostavljanoj djeci da izrastu u bolje
ljude i da se lakše nose s posljedicama koje je na njih ostavilo zlostavljanje
u djetinjstvu. Također se moramo potruditi da nove generacije ne prolaze kroz
teške i traumatične trenutke kroz koje su prošla djeca koja su bila
zlostavljana. Postoje udruge i službe koje se bave ovakvim slučajevima, ali ne
smijemo zaboraviti da je SVAKI POJEDINAC KOJI ŽELI POMOĆI BITAN. Svako dijete
koje bude zaštićeno i spašeno od zlostavljanja je SPAŠEN ŽIVOT.
Izvorni članak:
Pojava zanemarivanja i zlostavljanja kod djece s poremećajima u ponašanju - autorica Marija Koren Mrazović
Pitanja
za raspravu:
Kako pomoći
djeci koje je zlostavljano ili zanemarivano?
Biste li
Vi bili prijatelj zlostavljanog djeteta?
Treba li
i na koji način kazniti zlostavljače djece?
S djetetom koje je zanemareno treba provoditi što više vremena, tj. koliko nam samo dijete dopušta, te mu dokazati da vrijedi i da je poštovan, i da nisu svi ljudi loši i ne žele mu svi nauditi. Ja bih svakako bila prijatelj zlostavljanog djeteta, te mu pokušala pomoći da se ponovno osjeća sigurnim i voljenim.
OdgovoriIzbrišiZlostavljače treba zatvoriti što dalje od djece jer ne zaslužuju ništa bolje.
S djetetom koje je zlostavljano svakako treba razgovarati, provodi vrijeme, poticati ga da se povjeri. Vazno je ne siliti dijete ukoliko pokazuje znakove nesigurnosti i bojazljivosti. Bila bih prijatelj zlostavljanog djeteta, svakome treba pruziti ruku.
OdgovoriIzbrišiOnoga koji je ucinio nazao djetetu treba dozivotno podsjecati na to sto je ucinio i smjestiti ga u ustanovu koja ce mu pruziti pomoc jer osoba zdrabog razuma nikad to ne bi ucinila.
Zlostavljano dijete bitno je uočiti, a zatim na vrijeme reagirati i učiniti sve što je moguće kako bi se zlostavljanje zaustavilo.
OdgovoriIzbrišiZlostavljač bi svakako trebao snositi posljedice za svoja nedjela.
odličan osvrt! Uz puno strpljenja i razumijevanja treba pomoći djetetu. Ključno je reagirati na vrijeme ako vidimo da je neko zlostavljan.
OdgovoriIzbrišiZlostavljače treba kazniti kao zaslužuju, ali i pružiti im pomoć da shvate koliko je grozno to što su učinili
Jako detaljan i vrlo dobro odrađen osvrt. Djetetu se treba pomoći sa dobrotom i nježnoću. Djetetu se treba reći da ono nije krivo za ono što mu se dogodilo te se definitivno treba kazniti zlostavljače djece ali smatram da im se treba pružiti pomoć da shvate da zlostavljanje nije put kojim trebaju ići.
OdgovoriIzbrišiSmatram da se definitivno treba kazniti zlostavljace ! Djetetu koje je bilo izlozeno nasilju treba dati daljnju podrsku, razgovarati s njim i uvijek imati razumijevanja
OdgovoriIzbrišiZlostavljenoj djeci treba pruziti puno podrske i ljubavi, a najvaznije je imati strpljenja jer se djeca psihicki sporo oporavljaju od takvog groznog cina..trebaju shvatiti da su sada zasticeni i da se imaju na koga oslonit
OdgovoriIzbrišiNaravno da bih bila prijateljica zlostavljanoj djeci, nema razloga da ih izbjegavam, oni nisu krivi što im se to nažalost dogodilo. Takvoj djeci treba vratiti povjerenje u ljude, ali i samopoštovanje. Potrebno im je pružiti ljubav, podršku i saznanje da se nemaju čega sramiti i potisikivati svoje osjećaje u sebe.
OdgovoriIzbrišiZlostavljace definitivno treba kazniti! Zlostavljanoj djeci treba pruziti puno podrske, razumijevanja i pomoci im da prebrode traume. Naravno da bih bila prijatelj zlostavljanoj djeci jer je njima pogotovo potreban oslonac.
OdgovoriIzbrišiMislim da s takvim djetetom trebamo komunicirati i pokazati mu da smo mi netko kome moze vjerovati i da nam se moze povjeriti kako bi mu tada pruzili potrebnu pomoc. Naravno da bih bila prijatelj takvog djeteta te bi mu se trudila pomoci.
OdgovoriIzbrišiZlostavljace djece treba zatvoriti jer definitivno ne zasluzuju bolje.
Zlostavljenoj djeci treba pružiti puno ljubavi,strpljenja, mira i nježnosti. Također, treba ima biti podrška i prijatelj, a zlostavljače treba kazniti!
OdgovoriIzbrišiIzuzetno važna tema! Veoma je bitno sprečiti nasilje nad detetom, a pogotovu nad decom sa poremećajima u ponašanju jer će se oni možda teže odvažiti da samostalno potraže pomoć. Zlostavljače treba najstrože kazniti a zlostavljanoj deci pružiti psihološku i emotivnu podršku.
OdgovoriIzbrišiOvo je tema kojoj treba dati najveći prioritet.
OdgovoriIzbrišiPružati konstantnu pomoć i podršku zlostavljanoj deci, a zlostavljače kazniti i posebno edukovati.
Zlostavljace odmah udaljiti od djece I kazniti
OdgovoriIzbrišiZlostavljenoj djeci pruziti naj bolju pomoc.
Svi mi trebamo konstantno pratiti svu nasu djecu, I cak kada I samo sumljamo na bilo koje zlostavljane to trebamo prijaviti institucijama.
Institucije mozda bi trebale brze reagirat.
Ova tema (jako dobra) u danasnje vrijeme kada svi mi trcimo I nemamo vremena ni za sebe, trebala bi nas potaknuti na razmisljanje da sva djeca su nasa buducnost I nas naj veci prioritet.
Ja bih se svakako dotakla cyber bullyinga. Često roditelji i učitelji nisu upoznati sa svim vrstama raznoraznih društvenih mreža i sl. te se zbog toga nerijetko dešava da djeca budu zlostavljana i maltretirana od strane svojih vršnjaka te kada se to otkrije nažalost bude već prekasno te ostavlja velike posljedice na psihu djeteta.
OdgovoriIzbrišiDjetetu koje je bilo zlostavljano ili zanemarivano treba pomoći na način da mu se pruži ljubav i sigurnost. Djeca njegove dobi, kroz igru i druženje, jako će mu u tome pomoći.
OdgovoriIzbrišiSvakako uključiti i stručne službe psihologa, pedagoga, logopeda kao i liječnika.
Najoštrije kazniti zlaostavljače djece, napraviti bazu podataka sa njihovim imenima, vršiti redoviti nadzor nad njima u cilju prevencije njihovog devijantnog ponašanja
Zlostavljanom i zanemarenom djetetu treba pružiti puno ljubavi, pažnje i topline. To mu možemo pružiti mi učitelji, tako da ih podupiremo u svemu što radi i da mu pružamo rječi utjehe. Svakako, tu treba uključiti i stručne službe.
OdgovoriIzbrišiZlostavljače djece treba kazniti najoštrije moguće.
Djeci koja su zlostavljana ili zanemarivana treba pružiti podršku i biti im prijatelj. Treba ih spasiti iz pakla zlostavljanja i zaštititi ih od zlostavljača. Takva djeca često imaju posljedice koje ih prate čitav život te im trebamo pomoći da prebrode strahote koje su preživjeli. Zato zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci trebamo biti prijatelji koji će im pomoći prebroditi sve strahove. A kada je riječ o zlostavljačima djece, smatram da ih treba najstrože kazniti i zabraniti im pristup djeci koju su zlostavljala.
OdgovoriIzbrišiŽivimo u svijetu u kojem sve više djece traži pomoć jer su žrtve nekog oblika nasilja. Pozitivna strana takvog svijeta je što postoje udruge, školski zaposlenici, vladine organizacije koje pružaju pomoć zlostavljanoj djeci. Tužno je, ipak, što živimo u svijetu u kojem je takva pomoć uopće potrebna. Bilo bi ljepše kada djeca uopće ne bi znala što je strah. Zlostavljana djeca su borci. To što su bili zlostavljani ne mijenja njihovu osobnost. Prijatelje ne odabirem načinu na koji su tretirani već prema načinu na koji oni tretiraju svijet. Samo zato što su te zlostavljali, ne moraš i ti biti zlostavljač..
OdgovoriIzbrišiIzuzetno je bitno da se stvori javni konsenzus i čvrsta slika odbojnosti prema nasilju. Nažalost mislim da nije tako. Istina postoje brojne udruge, radionice i programi, ali svjedoci smo da one češće stupaju na snagu nakon što se nasilje već desilo. Ne želim omalovažavati trud tih organizacija, te smatram da značajno doprinose smanjenju nasilja, ali smatram da trebamo promjeniti način borbe protiv nasilja. Treba osvijestiti sve, djecu,roditelje i školske djelatnike, da nasilje koliko god bezazleno bilo nije opravdano. Zadirkivanje nekoga jer je drugačiji od drugih, se jako brzo pretvori u nasilne ispade prema pojedincu, koje je onda teško zaustaviti , pošto su djeca vidjela da nema ničeg "lošeg" u tome jer odrasli ne reagiraju.
OdgovoriIzbrišiTakvu djecu treba odmah izdvohit iz sredine u kojoj je zlosravkjano I pridati veliku paznju njegovom daljnjem razvoju psihickom I fizickom. Naravno dq bi se druzila s takvim djetetom I naravno pokusala mu sto vise pomoci. I naravno dq treba kazniti zlostavljace djeteta I to sto strozim kaznama +
OdgovoriIzbrišiVrlo temljito obrađena veoma važna tema. O ovoj temi bi se više trebalo govoriti u medijima i na taj način ohrabriti sve ljude da prijave zlostavljanje djece ukoliko ga primjete u svojoj okolini. Zlostavljače djece treba smestiti u odgovarajuće ustanove i kazniti. Ukoliko su u pitanju roditelji te djece treba im oduzeti pravo na starateljstvo.
OdgovoriIzbrišiNasilje se treba pokazati kao loša stvar kako bi dijeca u stvari shvatila koje su grozote toga šta rade i zašto nije ok da se nastave takve aktivnosti. Dijecu koja su žrtve nasilja treba zbrinuti i osigurati im daljni razvoj u boljoj okolini te omogučiti da se razviju kako spada.
OdgovoriIzbrišiZlostavljanom dijetetu treba dati vremena da se otvori, pruziti ljubav, biti mu prijatelj i truditi se da shvati da nije on/a kriv/a.
OdgovoriIzbrišiSvakako bih bila prijatelj zlostavljanom dijetetu. Pomogla bih mu na nacine koje sam navela.
Naravno da ih treba kazniti. Ja bih ih zatvorila ili poslala na lijecenje.
Zlostavljanje i zanemarivanje djece ima štetne posljedice na zdravi razvoj djeteta. Čim se tako nešto prepozna zlostavljača treba odmah udaljiti od djeteta te uključiti socijalnu službu za daljnji postupak. Zlostavljanom djetetu treba pružiti punu podršku, razgovarati s njim, pomoći mu da se vrati normalnom životu kako bi se mogao zdravo razvijati, bez poteškoća se posvetiti školi, socijalizirati se. Zlostavljanom djetetu potrebno je ponovno vratiti osjećaj sigurosti.
OdgovoriIzbriši
OdgovoriIzbrišiDjetetu koje je zanemarivano i/ili zlostavljano treba dati do znanja da nije on krivo krivo sto je zlostavljano te da je sve u redu s njim. Svakako mu se treba dati osjecaj sigurnosti te naci nesto u cemu je to dijete dobro te ga poticati na izrazavanje svojih osjecaja.
Zlostavljanom djetetu treba pružiti svo vrijeme koje mu je potrebno, stvoriti kod njega osjećaj povjerenja, poticati ga na razgovor, ukazati mu da ono nije krivo što mu se to dogodilo.
OdgovoriIzbrišiNaravno da bih bila prijatelj sa zlostavljanim djetetom, jer to nije razlog zašto prekinuti s nekime prijateljstvo, i baš tada sam mu najpotrebnija.
Ljude koji zlostavljaju djecu bih poslala na liječenje jer ne pridonose kvaliteti društva. Mislim da bi ih se trebalo zatvoriti u psihijatrijske bolnice,jer ako se pošalju u zatvor i nakon toga ih se pusti, opet će učiniti istu stvar.
Slažem se u potpunosti za Gabrijelom.
IzbrišiSlazem se da zlostavljace treba kazniti . Zlostavljanom djetetu bi pomogla razgovorom. Takoder je vazno ukazati mu da je voljeno, da ga se postuje te da je vrijedno kao i sva druga djeca.
OdgovoriIzbrišiSmatram da zlostavljači prvo trebaju shvatiti što su napravili i pokajat se za svoje postupke kako ih biše nikad ne bi ponovio. To je veoma teško jer danas nitko nema vremena za žrtve zlostavljanja a kamoli da još razgovaraju sa zlostavljačima. Smatram da je danas još veći problem što žrtve nasilja su zaboravljenje a poslije nasilja se teško oporaviti.
OdgovoriIzbrišiZlostavljače treba kazniti, a zlostavljanom djetetu treba posvetiti puno pažnje i ljubavi kako bi mu se dalo do znanja da ono nije krivo što se baš njemu to desilo, i pomoći mu da na najbrži mogući način to prebrodi.
OdgovoriIzbrišiZlostavljače treba najstrože kazniti, jer se često događa da ono dijete koje je zlostavljano postane i samo postane jednoga dana zlostavljač. Svakako je potrebno pružiti utjehu i potporu, posvetiti vremena razgovoru s djetetom i naglasiti njegove vrline.
OdgovoriIzbrišiKao što su i mnogi prije mene komentirali, ljubav, pažnja i toplina se nužno moraju pružiti zlostavljanoj djeci.
OdgovoriIzbrišia zlostavljači, njima bih najradije vratila istom mjerom, ali tada bih to i ja postala
Takvoj djeci je potrebna paznja i ljubav te toplina koja mu vjerojatno nedostaje. Naravno da bih bila prijatelj takvog djeteta nije ono krivo sto mu se to dogada. Tko bi ikada ikome pozelio nesto slicno. Zlostavljace treba prijaviti te ih kazniti.
OdgovoriIzbrišiSvakako se slažem da zlostavljače treba kazniti.Bilo kavo nasilje nad djetetom ostavlja duboke rane koje vrlo teško zacjeljuju u budućnosti.Takva ponašanja se nikako nebi smjela zanemarivati jer djetetova budućnost može biti ugrožena. Nažalost mnoga djeca nemaju nekoga tko im može biti oslonac, pružiti ljubav i toplinu. Tako da i samo djete može postati zlostavljač ili čak može sebi nauditi osjećajući se manje vrijednim od ostalih. Zbog toga bih svakako bila prijatelj sa zlostavljanim djetetom i pružila mu sve što je u mojoj moći da se ne osjeća usamljeno i odbačeno!!
OdgovoriIzbrišiOdličan osvrt, kolegice.
OdgovoriIzbrišiSmatram kako je neophodno kazniti zlostavljače djece i to u tako teškoj mjeri da im takav zločin više nikad ne padne na pamet. Takvoj djeci potrebno je pružiti ljubav i razumijevanje jer su prošli kroz veoma traumatično iskustvo. Zlostavljana djeca naročito trebaju prijatelje i što više bliskih osoba oko sebe jer im je potreban oslonac i podrška.
Kako pomoći djeci koje je zlostavljano ili zanemarivano?
OdgovoriIzbrišiBiste li Vi bili prijatelj zlostavljanog djeteta?
Treba li i na koji način kazniti zlostavljače djece?
Djetetu koje je zlostavljano treba pružiti podršku i ljubavi, treba mu dati do znanja da nije samo i da ćete mu pomoći. Bila bih prijateljica zlostavljanom djetetu i pokušala bi mu pomoći. Mislim da se zlostavljaće treba kazniti i da ni jedan zlostavljač ne smije uopće proći nekažnjeno, što je vrlo često u našoj današnjici.
Zlostavljanoj djeci najbolje se može pomoći na način da se takvu djecu stavi u pozitivnu okolinu, sa što više djece, gdje će se djete osjetiti sigurno.
OdgovoriIzbrišiObavezno uključiti specijalizirane službe koje će
svojim znanjem i vještinom dodatno ublažiti nastale posljedice
Zlostavljače treba najstrože kazniti. Javno ih objaviti. Upisati ih na policiji u crnu knjigu. Za teže zlostavljanje, DOŽIVOTNO im odrediti mjesečne plaćanje kazne, od čijih će se novaca financirati zaštita i opravak djece.
OdgovoriIzbrišiKazne trebaju biti javne i oštre, kako bi odbile i zastrašile potencijalne zlostavljače.