Povezanost potpore i kontrole roditelja i nastavnika, školskog uspjeha i zadovoljstva samim sobom

Osvrt na članak „Povezanost potpore i kontrole roditelja i nastavnika, školskog uspjeha i zadovoljstva učenika“, autorica Ivone Mršić i Andreje Brajša-Žganec.

Ključne riječi: potpora i kontrola nastavnika i roditelja, školski uspjeh, zadovoljstvo učenika

Potpora je ključna za ostvarivanje ciljeva, školskog uspjeha i zadovoljstva samim sobom. Lijepo je dobiti pohvalu za nešto što ste napravili, lijepo je kada vam netko pruži pomoć da ostvariti neki cilj, lijepo je kada znate da oko sebe imate osobe koje će vas podržati. Podrška pozitivno utječe na osobu i njezino samopoštovanje i zadovoljstvo samim sobom jer kada vam netko pruži podršku, onda znate da ste vi i vaš uspjeh nekom bitni. Posebno je važno pružiti podršku djeci i dati im doznanja da vam se uvijek mogu obratiti za pomoć. Takva su djeca uspješnija i zadovoljnija od djece kojima se ne pruža podrška.

PODRŠKA I ODNOS RODITELJA I NASTAVNIKA PREMA DJECI

Istraživanja su potvrdila da na školski uspjeh učenika utiču dvije odrednice: individualne karakteristike kao što su inteligencija, spol, osobine ličnosti i motivacija,  te okolinski činitelji, to jest obitelj i škola. Roditelji i učitelji ključni su faktori za socijalizaciju učenika, njegovu motiviranost te oblikovanje stavova i ponašanja. Roditelji i učitelji su, u većini slučajeva, uzori svojoj djeci i svojim učenicima. Također, učenici trebaju podršku svojih roditelja i svojih učitelja, kako podršku i pomoć pri svladavanju nastavnog sadržaja, tako i moralnu podršku. Za školski uspjeh djece iznimno je važna aktivnost roditelja u obrazovnom procesu djece, a posebice je važan odnos roditelja i nastavnika.

Razlikujemo dva aspekta roditeljskog aktivnog doprinosa djetetovu obrazovanju: roditeljski nadzor i općenite razgovore roditelja s djecom o školi i obrazovanju, koji su ujedno i podrška djeci. Istraživanja su pokazala da djeca čiji su roditelji aktivnije uključeni u njihove školske aktivnosti, imaju bolje ocjene, bolju izvedbu školskih zadataka i  više su intrinzično motivirani. Također je utvrđeno kako su podrška roditelja i nastavnika, te kontrola roditelja neki od ključnih preduvjeta za uspjeh i u srednjim školama.

Osim prijatelja i obitelji, u školskom okruženju vrlo je važan odnos nastavnika prema učenicima. Važno je da taj odnos bude pozitivan i prijateljski jer bi u suprotnom učenik mogao stvoriti averziju prema nastavniku i predmetu koji taj nastavnik predaje. Strogoća nastavnika, opominjanje, nezadovoljstvo i nesigurnost negativno su povezani s ishodima učenja. Suprotno tome, podrška nastavnika povezana je s većim osjećajem autonomije u školi, intrinzičnom motivacijom, samopoštovanjem, prilagodbom u školi, boljim školskim ocjenama i većim zadovoljstvom u školi.

Ispitna anksioznost pokazala se kao najvažniji ometajuće čimbenik u školskom okruženju. Istraživanja su pokazala da djevojčice postižu bolje ocjena, ali su manje zadovoljne svojim postignućem i više su anksioznije u odnosu na dječake. Isto tako, djevojčice procjenjuju da dobivaju veću podršku od odraslih, dok dječaci procjenjuju veću kontrolu od strane roditelja i nastavnika.

Adolescenti imaju ambivalentan odnos s roditeljima. On se očituje od potrebe za samostalnošću do potrebe za podrškom i sigurnošću  do potrebe za podrškom od strane odraslih. Budući da adolescenti znatan dio vremena provode u školi, školovanje i školsko iskustvo važno je za njihov daljnji život, a nastavnici i roditelji potrebni su im za uspješnu prilagodbu u školi, bolje školsko postignuće i zadovoljstvo školom.

 

ISTRAŽIVANJE POVEZOSTI POTPORE I KONTROLE RODITELJA I NASTAVIKA, ŠKOLSKOG USPJEHA I ZADOVOLJSTVA UČENIKA

Autorice su provele istraživanje s ciljem da provjere povezanost školskog uspjeha, zadovoljstva sobom kao učenikom, potpore i kontrole nastavnika i roditelja te razlike navedenog s obzirom na spol učenika. U istraživanju je sudjelovala 141 učenica i 63 učenika, što čini uzorak od 204 učenika. Kao instrumenti istraživanja korišteni su: Ljestvica potpore i kontrole roditelj, Ljestvica potpore i kontrole nastavnika, Podljestvica ispitne anksioznosti koja ispituje osjećaj bespomoćnosti i nelagode koji se pojavljuju u ispitnoj situaciji te je za procjenu školskog uspjeha korišten opći uspjeh učenika i čestica zadovoljstva sobom kao učenikom.

Rezultati istraživanja pokazali su da prosječan opći uspjeh učenika iznosi oko 3,95 te nema znatnih odstupanja s obzirom na spol učenika. Prema rezultatima vidimo da učenice imaju veću razinu ispitne anksioznosti, ali su također zadovoljnije sobom kao učenicima u odnosu na učenike. Međutim, neka istraživanja pokazuju kako su učenici, u odnosu na učenice, zadovoljniji sobom bez obzira na slabiji školski uspjeh.

Roditeljska potpora i kontrola nastavnika statistički se značajno razlikuju s obzirom na spol. Učenice dobivaju veću potporu od roditelja i nastavnici ih više kontroliraju u odnosu na dječake. S obzirom da su dječaci više podložniji disciplinskim mjerama za neposlušno ponašanje i nedovoljan trud u nastavi, može se očekivati da će ih nastavnici više kontrolirati nego djevojčice. Međutim, učenice u ovom istraživanju procjenjuju da ih nastavnici više kontroliraju, u odnosu na dječake, iz razloga što više uočavaju kako nastavnici upozoravaju na slabe ocjene i disciplinu, budući da im je važna marljivost izvršavanje školskih obaveza i poslušnost. Prema rezultatima, djevojčice dobivaju veću podršku od strane roditelja i prijatelja u odnosu na dječake. One se više ponašaju u skladu s očekivanjima roditelja što se očituje u dobrom vladanju i boljem školskom uspjehu, a zauzvrat dobivaju podršku što ih potiče da se nastave tako ponašati. Kada se govorilo o potpori nastavnika i kontroli roditelja ne postoje značajne razlike s obzirom na spol učenika.

Nakon provedenog istraživanja, dobivena je niska negativna povezanost ispitne anksioznosti s općom prosječnom ocjenom i sa zadovoljstvom sobom kao učenikom. Nadalje, potpora roditelja pokazala se nisko pozitivno povezana jedino sa zadovoljstvom, a potpora nastavnika pokazala se nisko pozitivno povezana s općom prosječnom ocjenom. Iako adolescenti teže autonomiji i traženju identiteta i manje vremena provode s roditeljima, njima je potrebna emocionalna toplina, razumijevanje i podrška u prilagodbi školskom okruženju i boljem školskom uspjehu. Isto tako, veća potpora nastavnika dovodi do zadovoljstva učenika i opće prosječne ocjene, što pokazuje važnost dobrog i prijateljskog odnosa učenika i nastavnika. Dobivena je također nisko pozitivna značajna povezanost potpore nastavnika i roditelja, kao  kontrole nastavnika i roditelja što potvrđuje važnost odnosa nastavnika i roditelja kao glavnih socijalizacijskih čimbenika u odgojno-obrazovnom sustavu djeteta. Rezultati, također, pokazuju kako učenici koji imaju veću potporu od strane profesora, imaju veću opću prosječnu ocjenu i zadovoljniji su sobom kao učenikom.

ZAKLJUČIMO…

Potpora nastavnika važna je za samopoštovanje učenika, osjećaj sigurnosti u školskom okruženju, zadovoljstvo svojim sposobnostima, bolju društvenu prilagodljivost te na koncu i ostvarivanje boljih školskih rezultata. Djeca teže ka prihvaćanju i potpori, stoga podrška kod kuće i u školi te međusobna suradnja roditelja i škole pomažu djeci u njihovom razvoju i prilagodbi u školskom okruženju.

Osobno smatram da je podrška najvažniji čimbenik za ostvarivanje dječjih ciljeva, postizanje uspjeha i na koncu za sreću i zadovoljstvo djeteta samim sobom. Svaki roditelj želi sve najbolje za svoje dijete, ali opći školski uspjeh nije oličenje dječjeg uspjeha. Za neko dijete uspjeh je dobiti 5 iz ispita iz matematike, a za nekog je pak uspjeh dobiti 2. Za nekoga je uspjeh nacrtati lijepi crtež, nešto dobro odsvirati na klaviru, dati gol na nogometnoj utakmici i nešto lijepo izrecitirati na školskoj priredbi. Sva su djeca različita, ali svoj je djeci potrebna podrška koja će ih motivirati za ostvarenje njihovih daljnjih uspjeha. Smatram da djeci treba pružiti podršku i usmjeriti ih na pravi put, a ne ih kontrolirati jer, prema mom mišljenju, neprestano kontroliranje djece stvara upravo kontraefekt koji se na koncu očituje i u školskom uspjehu. 

Izvorni članak:

Povezanost potpore i kontrole roditelja i nastavnika, školskog uspjeha i zadovoljstva učenika - autorice Ivona Mršić i Andreja Brajša-Žganec

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=260405

Pitanja za  raspravu:

Na koji način roditelji i nastavnici mogu pomoći djeci da ostvare bolji školski uspjeh?

Na koji način roditelji i nastavnici mogu biti potpora učenicima?

Kako roditelji i nastavnici mogu motivirati djecu da ulože veći trud u vlastito obrazovanje?

Smatrate li da je školski uspjeh pokazatelj djetetovog uspjeha?

Spol i dob kao odrednice samoreguliranog učenja za cjeloživotno obrazovanje

Osvrt na članak „Spol i dob kao odradnice samoreguliranog učenja za cjeloživotno obrazovanje“, autora dr. sc. Darka Lončarića

Ključne riječi: razvoj, samoregulacija, cjeloživotno obrazovanje, učenje

Relativno malo ljudi upoznato je s pojmom i značenjem samoreguliranog učenja. Školski program pretrpan je različitim sadržajima koji učenici moraju naučiti što ne ostavlja dovoljno prostora učiteljima i profesorima da potiču učenike na samoregulaciju učenja. Samoregulacija učenja različita je s obzirom na dob i sposobnosti učenika, a k tome postoje i različite predrasude o učenju s obzirom na spol, pa često možemo čuti kako „djevojčice više uče i ulažu veći trud u usvajanje sadržaja“ dok su „dječaci razigrani i nisu jako zainteresirani za učenje“. Tome u prilog ide i to što su djevojčice osnovnoškolske dobi češće pismeno pohvaljivane od dječaka.

Svakodnevno se vode brojne rasprave o čimbenicima koji utječu na školski uspjeh ili neuspjeh učenika. Iako je školski sustav moderniziran s obzirom na školstvo u prošlosti, učenik još uvijek nije aktivni sudionik vlastitog procesa učenja stoga možemo reći da učenik nije „subjekt“ već „objekt“ koji upravljaju različite reforme i promjene u školskom sustavu. Istraživači su pretpostavili kako se školski uspjeh može poboljšati grupiranjem djece u različite grupe, ovisno o njihovim sposobnostima. Također, za školski uspjeh učenika važna je intelektualno bogata okolina koja ih može potaknuti na usvajanje novih znanja i novih interesa. 

SAMOREGULACIJA I SAMOREGULIRANO UČENJE

Kako bi se kod učenika razvila želja za znanjem i učenjem, stavlja se naglasak na poštivanje učenikovog izbora i osobnih interesa. No, škola i učitelji odgovorni su za kreiranje slobodnog i opuštajućeg okruženja u kojem će učenici učiti te stjecati nova znanja i iskustva. Osim o kvalitetnoj okolini za učenje, učenikov uspjeh ovisi i o usklađenosti programa s učenikovim sposobnostima. Iz navedenog, uočljivo je da nedostaje usmjerenost na samostalni rad učenika i samoregulirano učenje.

Učenici koji se samoreguliraju postaju aktivni sudionici vlastitog procesa učenja i poduzimaju određene mjere za postizanje vlastitih ciljeva učenja. Samoregulirano učenje u središte pozornosti stavlja učenika, mijenjajući tako obaveze i dužnosti učitelja i školske uprave. Samoregulirano učenje ključno je za razvoj vještina učenja i usvajanje kompetencija neophodnih za cjeloživotno neformalno učenje i obrazovanje. U neobaveznom procesu cjeloživotnog učenja najaktivnije će sudjelovati osobe željne znanja i sposobne za samostalno postavljanje ciljeva i njihovo ostvarenje.

Postoje različite metode za poticanje samoreguliranog učenja kod djece, a istraživači naglašavaju metodu modeliranja i vođenja instrukcija kao najučestalije kojim okolina potiče samoregulaciju, stavljajući u središte pažnje procese poput opažanja, oponašanja i samokontrole.  Navedene metode zastupljene su u različitoj mjeri u različitim fazama razvoja. Mlađoj djeci primjerenije su metode modeliranja i demonstracije, dok su starija djeca sposobnija samostalno kreirati, birati i upotrebljavati nove strategije samoregulacije.

ISTRAŽIVANJE UTJECAJA SPOLA I DOBI NA SAMOREGULIRANO UČENJE

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi spolne i dobne razlike u komponentama samoregulacije učenja. U istraživanju je sudjelovalo 220 učenica i 211 učenika od petog do osmog razreda osnovne škole, što ukupno čini uzorak od 431 učenika. Učenici su ispunjavali anketu s općim podacima i Skalu komponenti samoreguliranog učenja. Skala mjeri četiri komponente samoreguliranog učenja: Kognitivna uvjerenja, Motivacijska uvjerenja, Kognitivne strategije i Motivacijske strategije, te svaka od njih sadrži skale i podskale. Učenici su bili podijeljeni u dvije skupine: 11-12 godina i 13-14 godina kako bi se utvrdio i utjecaj puberteta. Rezultati su pokazali kako postoje značajne razlike s obzirom na spol i dob učenika.

Prema istraživaču, samoregulirano učenje možemo razmotriti kroz tri obrasca: proaktivni, obrambeni i depresivni obrazac samoregulacije, a ovo istraživanje možemo povezati s prva dva. Autor također navodi da učenici mogu odustati od samoreguliranog učenja zbog depresivnog obrasca kognitivnih i motivacijskih uvjerenja, procesa i strategija poput odlaganja akcije i naučene bespomoćnosti.

Razvojni stupanj djeteta može biti jedan od najvažnijih faktora u primjeni samoreguliranog učenja. Mnogi autori ističu kako djeca predškolske dobi ne mogu samoregulirati vlastiti proces učenja je se pretpostavlja da se ta sposobnost razvija tijekom osnovne škole. Rezultati ovog istraživanja ipak pokazuju da se ta sposobnost razvija tijekom nižih razreda osnovne škole.

U usporedbi s mlađima, stariji učenici rjeđe koriste ciklus (meta)kognitivne kontrole i strategije za poticanje učenja. Učenice imaju veći potencijal za proaktivnu samoregulaciju od učenika jer imaju više rezultate na svim proaktivnim strategijama, dok dječaci imaju vodeću ulogu u korištenju obrambrenih strategija. Veći stupanj proaktivne samoregulacije kod djevojčica možemo povezati s njihovim bržim emocionalnim i socijalnim sazrijevanjem. Mlađi učenici imaju smanjenu mogućnost proaktivne samoregulacije zbog visokog rezultata na skali obrambenih uvjerenja o kontroli.

Rezultati pokazuju kako učenici u višim razredima osnovne škole imaju manji osjećaj školske samoefikasnosti, najvjerojatnije zbog procjena da školski zahtjevi znatno nadilaze njihove sposobnosti. Djevojčice imaju veći osjećaj samoefikasnosti što im pruža podršku u proaktivnoj sammoregulaciji, dok dječaci imaju manji osjećaj samoefikasnosti što ih dodatno usmjerava prema obrambenoj samoregulaciji. Na kraju, treba napomenuti da veći osjećaj samoefikasnosti kod djevojčica može dovesti do boljeg školskog uspjeha. Samoregulacija učenja zahtjeva ulaganje vremena, pažnje, potiskivanje suprotstavljenih ciljeva i slično te zbog toga ciljevi i učenikove ciljne orijentacije u tom procesu imaju ključnu ulogu.

No moramo biti svjesni da nisu svi učenici orijentirani na ciljeve učenja, stjecanje vještina i kompetencija, dobivanje pohvala i dobrih ocjena. Neki učenici odbacuju akademska postignuća kao manje vrijedna ili čak suprotna vlastitim ciljevima. Oni ne teže akademskom uspjehu jer imaju drugačiji vrijednosni sustav i ciljeve pa iz tog razloga samoreguliraju aktivnosti kojima stvaraju pozitivnu sliku o sebi i stiču status u određenoj grupi. Rezultati ukazuju na izostanak proaktivnih ciljeva i dominaciju obrambenih ciljeva uz manji osjećaj efikasnosti kod učenika starijih razreda osnovne škole. Učenici starije grupe imaju niže rezultate na ciljnoj orijentaciji usvajanja znanja i vještina i više rezultate na ciljnoj orijentaciji pokazivanja istih te na neakademskim ciljevima.

ZAKLJUČIMO…

Prema rezultatima ovog istraživanja, djevojčice uglavnom imaju proaktivan obrazac samoregulacije koji uključuje proaktivna uvjerenja poput onih da se trudom dolazi do uspjeha, veći osjećaj školske samoefikasnosti, koriste strategije učenja poput ponavljanja, uvježbavanja, elaboracije i primjene kritičkog mišljenja te motivacijske i organizacijske strategije poput postavljanja ciljeva i reguliranja truda.

S druge strane, dječaci su usmjereniji na obrambeni obrazac samoregulacije učenja s naglašenim obrambeni uvjerenjima o kontroli. Vode se uvjerenjima da vanjski čimbenici određuju uspjeh, orijentirani su na pokazivanje znanja i vještina kroz natjecanje te izbjegavaju mogućnost neuspjeha. Pri učenju usmjereni su na minimalne zahtjeve učitelja.

Mlađi učenici imaju veći potencijal za proaktivnu samoregulaciju učenja, imaju veći osjećaj školske samoefikasnosti, orijentirani su na proaktivne ciljeve usvajanja znanja i vještina, a kod učenja koriste proaktivne strategije poput ponavljanja, uvježbavanja, postavljanja ciljeva i reguliranja truda. Njihovu proaktivnost umanjuje površno procesiranje sadržaja i obrambena uvjerenja o kontroli procesa učenja.

Starije učenike karakterizira obrambeni obrazac samoregulacije uvjetovan niskim osjećajem samoefikasnosti, usvajanje obrambenih ciljeva poput pokazivanja znanja i vještina i neakademskih ciljeva.

Uzevši u obzir rezultate, možemo zaključiti kako posebnu pažnju treba posvetiti poticanju samoregulacije kod dječaka i kod učenika viših razreda osnovne škole. Na taj način povećali bi se interesi za školu i školske aktivnosti tijekom puberteta. Učenike treba usmjeriti na samoreguirano učenje i upoznati ih sa svim prednostima koje ono pruža. Učitelji trebaju potaknuti svoje učenike da uče za sebe, a ne za ocjene jer znanje i vještine ne mogu se mjeriti ocjenama. Učenici trebaju od najranije dobi biti upoznati s činjenicom da uče i usvajaju znanja za sebe te da će im to znanje poslužiti u njihovom daljnjem razvoju i daljnjem životu.

Izvorni članak:

Spol i dob kao odrednice samoreguliranog učenja za cjeloživotno obrazovanje - autor dr. sc. Darko Lončarić

https://8a0f2008-a-62cb3a1a-s-sites.googlegroups.com/site/loncaricd/Home/hr/hr-bib/Loncaric_2010_spol_dob_samoregulirano_ucenje_motivacija_kognicija_strategije.pdf?attachauth=ANoY7crtN1qqPvBRFZCEbBmEtxn9sltnjcLYNavFPxVdAdi_4qZtTObY2XXKAjFV1BGtY8Y3FFcZGfB9bpWjgWS_TT-Xk94a1He3j-kB2rbS6hXZEVd69AzrGuKmm-8-Wlgv9Nald77u1cgYU-revmsGH2i_VfMqyA6XV-LtHuxxIHKCF84bLKxE2j099wKASZenWtlp67xCBtUUqhzltRiuU7aVJexQIaBFdZ_AfC6CV2aAKgXwDtoyrOucq1sljhX9c_OtF-ZIng5gGYneER0Et4Q6nJ-Xcnq3VJqpJRIDAm3iST1KPQdBjfB47WOmUre1UFBVbs2a&attredirects=0

Pitanja za raspravu:

Na koji način učitelji mogu potaknuti djecu da samoregulirano uče?

Smatrate li da djevojčice postižu bolji školski uspjeh i ulažu veći trud u vlastito obrazovanje od dječaka?

Smatrate li da učenici svih dobnih skupina mogu samoregulirano učiti?