Osvrt
na članak „Pojava zanemarivanja i zlostavljanja kod djece s poremećajima u
ponašanju“, autorice Marije Koren Mrazović.
Ključne
riječi: djeca i mladež s poteškoćama u
ponašanju, zanemarivanje, zlostavljanje
Navedeni
članak odabrala sam jer smatram da je tema članka vrlo zanimljiva. Nadalje,
smatram da je ovom velikom problemu posvećeno premalo pažnje i da bi svi o ovoj
temi trebali znati nešto više. Iako se o navedenoj temi rijetko govori javno,
još je manje pažnje posvećeno rješavanju istog, što potvrđuju i statistički
podaci.
Za
razliku od zemalja zapadne Europe i SAD-a, problem zanemarivanja i
zlostavljanja djece s poremećajima u ponašanju, u našoj se zemlji počeo
istraživati i proučavati nekoliko godina unazad. Postoji velika razlika u
pridavanju pozornosti ovim pojavama kada se one događaju u obitelji,
udomiteljskoj obitelji, ustanovi i slično. Razlikujemo tjelesno, emocionalno i seksualno zlostavljanje. Što se tiče ovih pojava, u prvom planu promatranja
zasigurno je obitelj dok se malo pozornosti pridaje drugim mjestima u djetetovu okruženju (npr. predškolske
ustanove, škole, ulica).
Šezdesetih
godina prošlog stoljeća, kada su Kempe i suradnici opisali tzv. sindrom zlostavljanja
djeteta do danas, mnogo se toga naučilo o posljedicama zlostavljanja u
djetinjstvu na ponašanje u odrasloj dobi. Loša obiteljska atmosfera, prisutnost
verbalnog i fizičkog razračunavanja, otuđenost članova obitelji i nedosljedni
odgojni postupci štetno i pogubno djeluju na razvoj djeteta.
VRSTE ZLOSTAVLJANJA DJECE
Psihičko
zlostavljanje djeteta posebice štetno djeluje na ponašanje, psihički razvoj
djeteta i može biti jedan od čimbenika pojave i razvoja poremećaja u ponašanju
djece i mladeži.
Fizičko
zlostavljanje, to jest fizičko kažnjavanje demonstracijom sile dokazuje tko je
jači i moćniji u pokoravanju drugih. Ono negativno utječe na osjećaj sigurnosti
te koči druge sposobnosti i prirodne potencijale. Ajduković upozorava da
zlostavljanje djeteta ozbiljno ugrožava njegov razvoj u pet područja:
neurološki i intelektualni, školski uspjeh i životna očekivanja, socioemocialni,
socijalni odnosi i ponašanje te mentalno zdravlje u cjelini.
Spolno
zlostavljanje posebice je težak doživljaj koji ostavlja trajne posljedice na
njegov razvoj. To je za dijete neugodan doživljaj, zbunjujuća situacija
preplavljena osjećajem nemoći, straha, neugode, srama, bola i krivnje. U takvim
situacijama djeca se rijetko povjeravaju odraslima iz straha da im oni neće
vjerovati. U slučaju da se zlostavljanje razotkrije, najčešće mjere zaštite
djeteta su izdvajanje iz obitelji i povjeravanje udomiteljskoj obitelji ili
smještaj u dom, što je za dijete ponovni traumatski doživljaj koji može imati i
loš ishod.
Ajduković
navodi da stručnjaci ponekad ne evidentiraju slučajeve zlostavljanja ili zapuštanja
jer je teško odrediti granicu neprimjerenih odgojnih postupaka. Stoga pokušavaju
pomoći obitelji na neke druge načine, ali je ne evidentiraju kao rizičnu za
zlostavljanje. Ekipiranje sudova za mladež dodatno educiranim sudcima i
stručnim suradnicima i educiranje djelatnika u sustavu socijalne skrbi zasigurno
će dovesti do pomaka u otkrivanju i uspješnijem rješavanju ove problematike. ISTRAŽIVANJE
Ovim istraživanjem
želio se omogućiti uvid u učestalost pojave zanemarivanja i zlostavljanja kod
djece s poremećajima u ponašanju. Utvrđivalo se gdje se najčešće događa, kakva
je obiteljska atmosfera, odnosi roditelja prema potrebama djeteta te koje su obiteljsko
pravne i krivično pravne mjere zaštite poduzete. Iz toga razloga, za prikupljanje
podataka poslužio je upitnik posebno konstruiran za potrebe ovog istraživanja.
Uzorak čini 415 djece i mladeži s poremećajima u ponašanju oba spola, 312
dječaka i 103 djevojčice.
Istraživanje
je pokazalo da su djeca najčešće zlostavljana i zanemarivana u vlastitoj
obitelji, a mnogo njih i na više mjesta istovremeno. Iz dobivenih podataka vidljivo
je da su gotovo sva djeca odrastala u nepovoljnom obiteljskom okruženju, a
agresivno ponašanje roditelja i netolerancija su negativni modeli ponašanja te
su kasnije izražavani u osobnom ponašanju. Djeca s poremećajima u ponašanju
često su frustrirana i traumatizirana kroz neprimjereno zadovoljavanje osnovnih
životnih potreba tijekom odrastanja. Neki roditelji ne ispunjavaju u potpunosti
osnovne potrebe svoje djece, a neki ih potpuno zanemaruju. Različiti nepovoljni
čimbenici utječu na opterećenje djece i njihov razvoj. Najčešći čimbenici su
alkoholizam, neimaština, duševne bolesti i seksualne devijacije. Potrebno je
odlučnije i pravovremeno pružanje zaštite i oslonca djetetu kako bi ga se
zaštitilo od nepovoljnih životnih i razvojnih uvjeta. Također, kroz rezultate
istraživanja vidljivo je da su prava djece vrlo grubo kršena i to prije svega u
obitelji od najranije dobi djeteta i na više načina istovremeno.
Oštre
mjere prema roditeljima trebale bi se poduzeti puno ranije jer praksa potvrđuje
da se one najčešće poduzimaju tek kada dijete manifestira poremećaje u
ponašanju. Mjere obiteljsko pravne zaštite djece nažalost se provode suviše
kasno što rezultira izdvajanjem djeteta iz obitelji.
ZAKLUČIMO…
Podaci pokazuju
da postoje značajne veze između narušenih i ugrožavajućih odnosa u obitelji i
pojave zanemarivanja i zlostavljanja djece u obiteljskom okruženju. Nasilničko ponašanje
u obitelji najčešće je uzrokovano alkoholizmom jednog ili više članova
obitelji. Takvo ponašanje prenosi se genetskim putem što zasigurno predstavlja
značajne probleme u budućem životu ove mladeži. Kada se zaštitne mjere poduzmu
prekasno, zlostavljana i zanemarivana djeca u doba adolescencije izražavaju
netrpeljivost prema okolini i agresivno se ponašaju. Niz proživljenih
frustracija pokretači su agresije i „vapaj“ za poći odraslih. Kod psihičkih i
fizički zlostavljane djece pojavljuje se mucanje, bježanje od kući, agresivno i
nasilničko ponašanje, neuspješnost u školi što zahtjeva specifične tretmanske
programe uključujući i psihoterapiju. Posebice je problematično seksualno
zlostavljanje jer ono ostavlja najdublje i najteže posljedice na psihičko
stanje djeteta koje se očituje u kasnijoj dobi.
Uvelike
se nadam da sam ovim osvrtom potaknula sve čitatelje na razmišljanje o tome što
mi možemo učiniti da poboljšamo situaciju. Tamne brojke zlostavljane i
zanemarivanje djece svakog dana sve su veće. Izborni članak objavljen je 1999. godine,
a i sami možemo uvidjeti da se situaciji i efikasnost rješavanja ovog problema
u 18 godina nije daleko odmakla. Navedeni problemi sve su učestalija pojava. Sve
je više zanemarene djece i djece s poremećajima u ponašanju što je rezultat
zlostavljanja u djetinjstvu već od najranije dobi. Smatram da zajedničkim
snagama možemo pomoći zanemarenoj i zlostavljanoj djeci da izrastu u bolje
ljude i da se lakše nose s posljedicama koje je na njih ostavilo zlostavljanje
u djetinjstvu. Također se moramo potruditi da nove generacije ne prolaze kroz
teške i traumatične trenutke kroz koje su prošla djeca koja su bila
zlostavljana. Postoje udruge i službe koje se bave ovakvim slučajevima, ali ne
smijemo zaboraviti da je SVAKI POJEDINAC KOJI ŽELI POMOĆI BITAN. Svako dijete
koje bude zaštićeno i spašeno od zlostavljanja je SPAŠEN ŽIVOT.
Izvorni članak:
Pojava zanemarivanja i zlostavljanja kod djece s poremećajima u ponašanju - autorica Marija Koren Mrazović
Pitanja
za raspravu:
Kako pomoći
djeci koje je zlostavljano ili zanemarivano?
Biste li
Vi bili prijatelj zlostavljanog djeteta?
Treba li
i na koji način kazniti zlostavljače djece?
